Igrajte se s djecom s autizmom

Igra: jedna od osnovnih aktivnosti za svako dijete

Igra je jedna od osnovnih aktivnosti za djecu, način na koji počinju da upoznaju svijet oko sebe, izazivaju sebe, rastu i izražavaju se.

Svaka faza rasta ima svoj tip igre, tako da prelazimo s prvih istraživačkih igara na igre koje ćemo igrati s drugima, od jednostavnijih ka strukturiranijim.

Ukratko, aktivnost koja prati sve evolucijske faze i potiče bezbroj aktivnosti i vještina, od fizičkih do koordinacijskih, od didaktičkih do onih koje se tiču ​​socijalizacije.

Podsticaj koji zapravo prati svakoga iu svakoj prilici našeg života, čak i u odrasloj dobi, čak i ako mu tada posvetimo različita vremena i različite aktivnosti.

Kao što je pomenuto, igra je sredstvo za odrastanje i izražavanje sebe i u tom smislu se mora posmatrati kao sredstvo koje je pogodno za svakoga, ne isključujući decu sa smetnjama u razvoju ili posebnim poteškoćama.

Zapravo, igra je spontana aktivnost za svakoga i treba je koristiti za stimulaciju djece koja imaju određene poteškoće i kako bi se osiguralo da dijete može steći nova iskustva i prilike za rast.

Zapravo, igra je sredstvo kojim se sva djeca mogu slobodno izraziti iu tom smislu treba je koristiti favoriziranjem tipičnog načina igre svakog djeteta, uključujući djecu sa specifičnim poteškoćama i djece sa autizmom.

Autizam kod djece

L'autizam je neurobiološki razvojni poremećaj koji uglavnom zahvaća centralni nervni sistem i koji se, prema studijama, odnosi na anomalije neuronskog kola koje uključuje temporo-parijetalni i prefrontalni korteks, limbički sistem, mali mozak i corpus callosum.

Dijagnoza autizam obično se formulira s pozivom na dvije glavne međunarodne klasifikacije koje su trenutno na snazi: DSM (dijagnostički i statistički priručnik o mentalnim poremećajima) i ICD (međunarodna klasifikacija poremećaja i bolesti).

Sadašnje izdanje DSM-5 iz 2013. godine uvelo je neke promjene u pogledu dijagnostičkih kriterijaautizam, okupljajući u jednu kategoriju tzv "Poremećaji iz spektra autizma " različite podtipove, osim Rettovog sindroma, koji se umjesto toga ubraja u neurološke poremećaje.

Općenito, dijagnoza od autizam provodi se oko 3-4 godine života djeteta, iako se u stvarnosti već u prvim godinama života mogu pojaviti signali koji mogu podsjetiti na tipična ponašanjaautizam.

Među njima su poteškoće u kontaktu očima, odsustvo takozvanog "socijalnog" osmijeha, nedostatak reakcije ako se dijete zove imenom, anomalije u pažnji, simbolička igra i razvoj jezika.

Dijagnoza poremećaj autističnog spektra zahtijeva prisustvo najmanje tri simptoma u kategoriji deficita društvene komunikacije i najmanje dva u kategoriji ponašanja koji se ponavlja.

Deficit u komunikaciji i socijalnoj interakciji u različitim kontekstima je zapravo jedna od tipičnih osobinaautizam, kao i interesovanje za malobrojne aktivnosti koje se ponavljaju.

Dijagnoza autizam, u stvari, zasniva se na kriterijima ponašanja i stoga je neophodno koristiti standardizirane procedure i alate ocjenjivanja, validirane na međunarodnom nivou.

Zapravo, u DSM-5 govorimo i o deficitima u socio-emocionalnom reciprocitetu, u neverbalnom komunikativnom ponašanju koje se koristi za društvenu interakciju i u stvaranju i održavanju odnosa koji odgovara nivou razvoja, kao i jeziku, pokreti o upotreba stereotipnih ili ponavljajućih objekata, vezanost za rutinu, ograničeni interesi i hiper ili hiporeaktivnost na senzorne podražaje.

Terapijske intervencije kod autizma

Terapijske intervencije koje se nude djeci sa poremećaji iz autističnog spektra oni su brojni i često je izbor načina kretanja zaista težak.

U tom smislu, s obzirom na poteškoće pri odabiru načina terapijske intervencije dete sa autizmom, Nacionalni sistem smjernica Višeg instituta za zdravlje (ISS) diktirao je smjernice u vezi poremećaji iz autističnog spektra.

Vrsta intervencije koja je danas podržana brojnim naučnim dokazima koji ukazuju na njenu efektivnost jeste ona edukativnog tipa zasnovanog na ponašanju, koja se naziva ABA (Applied Behavior Analysis) tehnika, koja se primenjuje sa različitim modelima.

Najpoznatiji je model UCLA/Lovaas, razvijen 1980-ih, koji intervenira na kognitivne, jezičke i prilagodljivosti djeteta; druga primjena ABA tehnike je ona Denverskog modela, koja se temelji na specifičnim karakteristikama svakog djeteta i na njegovim sklonostima prema igri i aktivnostima, na osnovu čega se razvija rehabilitacijski projekat.

Važnost igre za autistično dijete

Poštujući različite nivoe ozbiljnosti poremećaji iz autističnog spektra kao što ukazuje DSM-5 i s obzirom na to da igru ​​treba smatrati sredstvom slobodnog izražavanja za svako dijete, ono što se čini važnim, prema studijama posljednjih godina, je predložiti djece sa autizmom igre koje su im srodne i koje pogoduju njihovom ličnom zadovoljstvu njihovim načinom izražavanja.

Za autistična djeca, u stvari, bit će važno biti u mogućnosti poboljšati igru ​​poštujući njihovu neuroraznolikost, favorizirajući načine igre koji najviše stimuliraju njihove ekspresivne kanale.

U stvari, čini se da i autistična djeca preferiraju senzorne igre koje svojim pokretima, prije svega ponavljajućim, daju uzročno-posljedične rezultate i stoga poštuju njihovu stalnu potrebu za senzornim podražajima, smanjujući njihovu potrebu za izvođenjem onih nefinaliziranih pokreta tipičnih za njihove motoričke stereotipe.

THE poremećaji iz autističnog spektra, u stvari, oni potiču od poremećaja u razvoju koji uključuje komunikacijske i socijalizacijske vještine i općenito su povezani s ponavljajućim ili stereotipnim ponašanjima i izmijenjenom maštovitom sposobnošću.

Stoga ponudite a dete sa autizmom igre koje mu omogućavaju da zadovolji svoje potrebe, koje ga stimulišu i zadovoljavaju s obzirom na njegove karakteristike, a da ga ne tjeraju da igra igre za koje se pogrešno misli da su poticajne za razvoj njegovih vještina, znači poštovati ga i dati mu priliku da se izrazi u okruženje na njemu najprikladniji način.

Zato je važno da ni roditelji ni vaspitači ne insistiraju da a autistično dijete prilagođava se igrama koje se smatraju najprikladnijim za njega, ali da mu se daje mogućnost da iskusi igru ​​onakvom kakva jeste, odnosno izrazom vlastitog bića, sklonosti i potreba.

Ako želite da ostavite komentar, ispričate nam svoje iskustvo ili nam pišete privatno, možete koristiti formu ispod.

Ostavite Svoj Komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here